U značajnom iskoraku za regulaciju umjetne inteligencije u Sjedinjenim Američkim Državama, Teksas se pozicionirao kao predvodnik na državnoj razini donošenjem Zakona o odgovornom upravljanju umjetnom inteligencijom u Teksasu (TRAIGA).
Zakon je 22. lipnja 2025. potpisao guverner Greg Abbott, a TRAIGA uspostavlja uravnotežen okvir koji regulira korištenje tehnologije umjetne inteligencije u javnom i privatnom sektoru. Zakon stupa na snagu 1. siječnja 2026., čime Teksas postaje druga savezna država nakon Colorada koja uvodi sveobuhvatnu regulativu umjetne inteligencije.
TRAIGA zabranjuje razvoj ili primjenu AI sustava osmišljenih za manipulaciju ljudskim ponašanjem, nezakonitu diskriminaciju zaštićenih skupina ili kršenje ustavnih prava. Za državne institucije zakon propisuje zahtjeve za transparentnošću, uključujući obvezu jasnog informiranja potrošača kada komuniciraju s AI sustavima.
Ključna inovacija teksaškog pristupa je uspostava regulatornog sandbox programa koji omogućuje razvoj AI sustava u kontroliranom okruženju uz privremeno izuzeće od pojedinih državnih propisa. Ova odredba ima za cilj poticanje inovacija uz zadržavanje javnog nadzora. Sudionici su dužni kvartalno izvještavati o radu sustava, mjerama za smanjenje rizika i povratnim informacijama dionika.
Zakon također osniva Vijeće za umjetnu inteligenciju Teksasa, sedmeročlano savjetodavno tijelo pri Državnom odjelu za informacijske resurse. Ovo vijeće nadzire korištenje umjetne inteligencije u državnim institucijama, identificira štetne prakse, predlaže izmjene zakona te prepoznaje propise koji bi mogli utjecati na inovacije.
Ovlasti za provedbu zakona ima isključivo državni odvjetnik Teksasa, uz mogućnost izricanja novčanih kazni od 10.000 do 200.000 dolara za prekršaje, kao i dodatnih dnevnih kazni za nastavak prekršaja. Zakon predviđa rok od 60 dana za otklanjanje nepravilnosti te pruža zaštitu organizacijama koje u značajnoj mjeri poštuju priznate okvire za upravljanje rizicima umjetne inteligencije.
Posebno je važno istaknuti da se TRAIGA u ublažavanju pristranosti fokusira na zabranu namjerne diskriminacije, a ne na posljedice različitog utjecaja, pri čemu zakon izričito navodi da sam različiti utjecaj ne može predstavljati dokaz diskriminacijske namjere.
Dok savezni zakonodavci i dalje raspravljaju o nacionalnoj regulativi umjetne inteligencije, sveobuhvatni pristup Teksasa mogao bi poslužiti kao model drugim saveznim državama te potencijalno utjecati na razvoj federalnih standarda u ovom brzo rastućem području.