Američka vlada sve više koristi umjetnu inteligenciju kako bi preoblikovala svoj pristup globalnoj diplomaciji i rješavanju sukoba, što ima značajne implikacije za nacionalnu sigurnosnu strategiju.
U Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS) u Washingtonu, istraživači u Futures Labu predvode primjenu umjetne inteligencije u diplomatskoj praksi uz financiranje Ureda za digitalnu i umjetnu inteligenciju Pentagona. Laboratorij eksperimentira s velikim jezičnim modelima poput ChatGPT-a i DeepSeek-a kako bi se uhvatio u koštac s kompleksnim pitanjima rata i mira, prelazeći granice tradicionalnih diplomatskih uloga umjetne inteligencije poput pisanja govora i administrativnih zadataka.
Jedna od vodećih inicijativa laboratorija, "Strategic Headwinds", pokazuje potencijal umjetne inteligencije u mirovnim pregovorima. Program je razvijen treniranjem AI modela na stotinama povijesnih mirovnih sporazuma, zajedno s aktualnim novinskim člancima koji detaljno opisuju pregovaračke pozicije u sukobu u Ukrajini. Sustav identificira potencijalna područja suglasnosti koja bi mogla dovesti do prekida vatre, nudeći diplomatima podatkovno potkrijepljene uvide koji bi inače mogli ostati skriveni.
"Možda će jednog dana umjetna inteligencija sama započeti pregovore... a ljudski pregovarač reći će: 'U redu, sada dogovorimo završne detalje'," sugerira Andrew Moore, viši suradnik u Centru za novu američku sigurnost, koji predviđa da bi AI alati mogli simulirati strane čelnike kako bi diplomatima pomogli testirati odgovore na krize.
Međutim, ove tehnologije suočavaju se sa značajnim ograničenjima. Andrew Reddie, osnivač Berkeley Risk and Security Lab-a, upozorava na asimetriju informacija: "Protivnici Sjedinjenih Država imaju značajnu prednost jer mi sve objavljujemo... a oni ne." Ova razlika u transparentnosti mogla bi biti iskorištena od strane država s manje otvorenim informacijskim okruženjem.
Stručnjaci također upozoravaju da AI sustavi teško rješavaju nove, neviđene situacije. "Ako zaista mislite da je vaš geopolitički izazov crni labud, AI alati vam neće biti od koristi," ističe Reddie, naglašavajući ovisnost umjetne inteligencije o povijesnim obrascima.
Ministarstva obrane i vanjskih poslova provode vlastite AI eksperimente, što signalizira širu institucionalnu promjenu prema računalnoj diplomaciji. Benjamin Jensen iz CSIS-a priznaje da ti sustavi trebaju specijaliziranu obuku za razumijevanje diplomatskog jezika, navodeći primjere gdje su AI modeli pogrešno tumačili pojmove poput "odvraćanja na Arktiku" s nenamjerno komičnim rezultatima.
Kako ove tehnologije sazrijevaju, donositelji odluka suočavaju se s ključnim izborom o ulozi umjetne inteligencije u američkoj vanjskoj politici: hoće li postati neprocjenjiv diplomatski asistent koji pruža nijansirane uvide ili tek još jedan digitalni alat ograničene praktične vrijednosti? Odgovor će vjerojatno oblikovati američku diplomatsku strategiju u desetljećima koja dolaze.