Međunarodni istraživački tim pod vodstvom paleogenetičarke profesorice Verene Schünemann postigao je izniman napredak u razumijevanju jedne od najsmrtonosnijih pandemija u povijesti rekonstruirajući prvi švicarski genom virusa gripe iz 1918. godine.
Istraživači su koristili više od 100 godina star uzorak virusa iz formalinom fiksiranog uzorka iz Medicinske zbirke Sveučilišta u Zürichu. Uzorak je potjecao od 18-godišnjeg pacijenta koji je preminuo tijekom prvog vala pandemije u srpnju 1918. te je nakon toga obavljena obdukcija.
"Ovo je prvi put da imamo pristup genomu virusa gripe iz pandemije 1918.-1920. u Švicarskoj", objašnjava profesorica Schünemann. "To otvara nove uvide u dinamiku prilagodbe virusa u Europi na početku pandemije."
Genetska analiza pokazala je da je švicarski soj već sadržavao tri ključne prilagodbe na ljude koje su se zadržale u virusnoj populaciji do kraja pandemije. Dvije od tih mutacija učinile su virus otpornijim na antivirusnu komponentu ljudskog imunološkog sustava – ključnu barijeru protiv prijenosa ptičjih sojeva gripe sa životinja na ljude.
Za razliku od adenovirusa, koji su građeni od stabilne DNA, virusi gripe nose svoju genetsku informaciju kao RNA, koja se mnogo brže razgrađuje. "Drevna RNA može se očuvati kroz duža razdoblja samo pod vrlo specifičnim uvjetima. Zato smo razvili novu metodu za poboljšanje mogućnosti izdvajanja drevnih RNA fragmenata iz takvih uzoraka", objašnjava Christian Urban, prvi autor studije.
Ovo pionirsko istraživanje pokazuje kako napredni AI alati za genomsku analizu revolucioniraju naše razumijevanje povijesnih patogena. Ispitujući genetske karakteristike koje su virus iz 1918. učinile tako smrtonosnim, znanstvenici dobivaju ključne uvide za prevenciju i odgovor na buduće pandemijske prijetnje. Nova razvijena metoda sada se može koristiti za rekonstrukciju dodatnih genoma drevnih RNA virusa, omogućujući istraživačima provjeru autentičnosti izdvojenih RNA fragmenata.
Rezultati ovog istraživanja bit će osobito važni za suočavanje s budućim pandemijama. "Bolje razumijevanje dinamike prilagodbe virusa na ljude tijekom pandemije kroz dulje razdoblje omogućuje nam razvoj modela za buduće pandemije", ističe profesorica Schünemann. Ovakav interdisciplinarni pristup koji kombinira povijesno-epidemiološke i genetske obrasce prijenosa postavlja temelje utemeljene na dokazima za izračune koji bi mogli pomoći u predviđanju i ublažavanju budućih epidemija.