Znanstvenici sa švicarskog École Polytechnique Fédérale de Lausanne (EPFL) osmislili su revolucionarno rješenje za praćenje okoliša koje odgovara na dva ključna izazova: smanjenje elektroničkog otpada i minimalno narušavanje ekosustava tijekom procjene kvalitete vode.
Roboti u obliku čamca, dugi 5 centimetara, koje je razvila ekipa pod vodstvom profesora Daria Floreana i doktoranda Shuhanga Zhanga, u potpunosti su izrađeni od biorazgradivih i jestivih materijala. Njihova tijela sastoje se od komercijalnih peleta riblje hrane samljevenih u prah, pomiješanih s biopolimernim vezivom i oblikovanih liofilizacijom. Kako bi povećali hranjivu vrijednost, istraživači su vanjsku strukturu formulirali s 30% više proteina i 8% manje masti u odnosu na standardne pelete za ribu.
Ono što ove robote čini doista inovativnima je njihov pogonski sustav koji ne zahtijeva elektroniku ni baterije. Uređaji koriste Marangonijev efekt – isti fenomen kojim se neki vodeni kukci kreću po površini vode. Kemijska reakcija između limunske kiseline i natrijevog bikarbonata u maloj komori proizvodi ugljikov dioksid, koji izbacuje netoksično gorivo na bazi propilen glikola kroz kanal. Ovo gorivo smanjuje površinsku napetost vode, pogoneći robota naprijed brzinom do tri duljine tijela u sekundi tijekom nekoliko minuta.
Tim s EPFL-a planira ove robote rasporediti u velikom broju po vodenim površinama. Svaki bi bio opremljen biorazgradivim senzorima za prikupljanje podataka o pH vrijednosti vode, temperaturi, onečišćivačima i mikroorganizmima. Umjesto preciznog upravljanja kretanjem, istraživači su izradili varijante koje skreću lijevo i desno, mijenjajući asimetrični dizajn kanala za gorivo, što omogućuje robotima da se prirodno rasprše po površini vode.
"Iako je razvoj minijaturnih plivajućih robota za prirodne okoliše brzo napredovao, oni obično koriste plastiku, baterije i drugu elektroniku, što predstavlja izazov za masovno korištenje u osjetljivim ekosustavima", objašnjava Zhang. "U ovom radu pokazujemo kako se ti materijali mogu zamijeniti potpuno biorazgradivim i jestivim komponentama."
Istraživanje, objavljeno u časopisu Nature Communications u svibnju 2025., predstavlja najnoviji napredak u rastućem području jestive robotike. Nadovezuje se na prethodni rad EPFL-a s jestivim mekim aktuatorima, fluidičkim sklopovima i vodljivim tintama, a sve u sklopu EU projekta RoboFood pokrenutog 2021. s financiranjem od 3,5 milijuna eura.